ISTINA JE ONO ŠTO MOJA MAMA KAŽE.

“Ako doista želiš da ti se ispuni želja, 1) ulovi deset skakavaca, zatvori ih u kutiju šibica, i nosi ih uvijek sa sobom 2) pojedi tanjur žbuke iz stare crkve 3) i popij najmanje tri gutljaja magičnog napitka spravljenog po tajnom receptu koji je gluha osoba čula od nijeme.”

LAŽLJIVI TEPIH je dokufikcija smještena u nevini i naivni svijet gdje laži postaju istina.

DA LI SAM DOŠAO DA PROMIJENIM SVIJET, ILI SAM SAMO DOŠAO DA ODEM?

” – Da li sve što živi i umire?
– Ne, umiru samo zločesti. ”

BLAGO ONIMA KOJI NE VIDJEŠE, A VJERUJU.

Autorska uspavanka na granici dokumentarnog, eksperimentalnog i igranog, koja alegorijskim jezikom povezuje prizore snimane na otocima Susak, Lošinj, Vis, Izu Oshima i Honshu.

Hodočašće stvarnim te imaginativnim krajolicima u susret sa profanim i sakralnim putevima. Nepredvidljiva i neukrotiva potjera za čežnjom povratka u Raj, čija je realnost upitna.

“Sada smo ovdje. U središtu najdaljeg dijela ove priče. Sve više i više ja imam osjećaj da mi ne stižemo nigdje. Polako, kako priča teče, ne dolazimo nikamo. I to je zadovoljstvo. Nije uznemirujuće biti gdje jesi, samo je uznemirujuće razmišljati o tome gdje bi želio biti. Sad smo ovdje. Nešto poslje sredine najdaljeg dijela ove priče. Sve više i više imamo osjećaj da ja nigdje neću stići. Polako, kako priča teče, polako, imamo osjećaj da ne stižemo nigdje. To je zadovoljstvo koje će se nastaviti. Ako smo uznemireni, to nije zadovoljstvo. Ništa nije zadovoljstvo ako je netko uznemiren. No odjednom, to je zadovoljstvo i sve je manje i manje uznemirujuće. I onda sve više i više, i polakše. U početku, bili smo nigdje i sad ponovno imamo to zadovoljstvo da polagano budemo nigdje. Ako je bilo tko pospan pustite ga da ode spavati.”

Dokufikcijska bajka o snovima naših susjeda.

OČE, NE RAZUMIJEM TVOJE NAMJERE ALI ZNAM KOJI JE MOJ PUT.

Bili su jedan Isus i jedna Marija.
Nije sigurno da li je to bilo na nebu ili negdje niže.
Oni su se zaljubili. Nisu imali vjenčanje.
Majki božjoj je dosadni Isus dopizdio pa ga je napustila.
Griješila je, krala i ljubila se sa drugim muškarcima i djevojkama.
Kada ju je Isus ponovno pronašao ona ga je poslala u kurac i on se naljutio.
Od tada je možda bilo sve loše ali možda i nije…

Alegorijska dokufikcija koja se bavi transformacijama sakralnog prostora i religioznih poruka. Anonimni protagonisti s različitih strana svijeta u meditativnom impresionističkom filmu prelaze svoj sudbinski put.

 

PO ČEMU ĆE VAS PAMTITI KAD UMRETE?

Tipični susjedi jedne tipične zgrade u tipičnom gradu pozvani su na netipičnu intimnu zabavu u sjećanje na pokojnu Mariju Violić, njihovu susjedu, prijateljicu, baku. Zabava je netipična jer se umjesto prepuštanja klišeiziranim uzusima, skupina ubrzo preobraća u sudionike reality showa, u kojem svu svi pozvani na pjesmu i ples.

Lokacija ovog jedinstvenog okupljanja je Marijin stan, a za glazbu su zaduženi unajmljeni glazbenici, uzvanicima potpuni nepoznati no u nekoj drugoj životnoj sferi itekako poznat i popularan češki dance electro-trash bend Midi Lidi.

A svrha ovog jedinstvenog druženja? Da se napokon ispuni odavno dano obiteljsko obećanje pokojnoj, dragoj baki Mariji…

Ovaj je dokumentarac glazbena komedija s elementima realistične drame kuhinjsko-sudoperskog tipa, u kojoj nastupaju tri Marijine unuke: Nina, Željka i Danira.

 

ŠTO JE DOBRO ILI ZLO NITKO NE ZNA. MOŽDA SAMO TAJ KOJI STVARA.

PRELUDIJ
Janko Polić Kamov, Psovka – Zbirka pjesama , 1907

Silovat ću te, bijela hartijo, nevina hartijo;
ogromna je strast moja i jedva ćeš je podnijeti;
izmičeš se bijesu mojem i blijeda si od prepasti;
cjelov na bljedoću tvoju – moji su cjelovi crni.
Nema zakona vrhu tebe i umrli su zakoni za me;
bježim ih i bijeg je moj strelovit;
onud sam prošao, gdje plaze pognute šije,
gdje pseta slave orgije i lizanje je njihov blud.
Izmičeš se, plašna košutko, i dršćeš ko prvi stid;
zamamna je nevinost i ludilo je njezina jeka;
mahnit sam, o hartijo, i srdžba mi plamsa u oku.
Pobožan je narod i uvinuti su u njega repovi;
nema iskrenosti u očima i vucaranje je njegov hod;
njuškanje je posao njegov i bogata mu je plaća;
nema ni mjesta među njima i kažnjiva je moja riječ;
gutam misli i zagušit će me stid.
Stani, ljubavi moja, poslušaj bol moju;
ti primaš ljudsku riječ i magare još nije razumjelo čovjeka;
volovi vuku plug i ropstvo im donaša sijeno;
konjče nosi boljara i sjajna je dlaka njegova;
bogato se pita krmak i tečno je meso njegovo:
vitki su zakoni i oštri i krcate su staje zobi.
Ne izmiči se, poljubljena djevojko, nema žene za mene;
ne daju se one za nervozne cjelove i napetu put;
o nema zlata u mene, ni diploma nema bez njega.
Ljubim te, hartijo, i topla je ljubav moja;
topla ko moja krv i mahnita ko srdžba moja.
Podaj mi se zauvijek – crni su cjelovi moji;
crni su cjelovi moji, a rumena je u njima krv.